Ukradene misli
Posted: December 24th, 2006 | Author: venus | Filed under: Venus I |Ipak je potrebno mnogo strpljenja. Kažu, najvažnije je da misliš o onome što želiš, ali ne znam koliko je to u nekakvim jedinicama mere, u minutima, ili đulima potrošenim na misli. Nije li to samo maštanje? Nije li nagrada kojom će biti podaren onaj koji stalno vodi računa o nečemu zapravo ekvivalent sreći koju osećamo kada sanjamo, sanjarimo ili potpuno poludimo?
Šta ja uopšte želim? Kažu da umetnici imaju kompleks Boga iz koga se rađa potreba da stvaraju paralelne svetove. (Da li se na to misli pod alternativom?) Ako je tako, onda je to vrhunska gordost, atropocentrizam i egoizam izražen do krajnjih granica. Tu oholost poseduju još samo lekari i tirani, osecajući u sebi moć da uplove u maticu nečije sudbine. Ali stvarati novi svet ili samo jedan njegov deo, izmišljati nepostojeće da bi se pročešljalo postojeće to zaista vređa.
Ko me je stvorio ovakvom kakva sam? Primarna porodica, genetsko nasledje, ekonomsko socijalno stanje u ovoj zemlji? Ne.
Ljudi čije su misli i koraci bili upućeni meni. Čije tajne čuvam kao svoje, čije osmeh skupljam u staklenu posudu.
Ne mislim da cu ih ovim objavljivanjem zgaziti.
Zgaziću samo sebe. Hrabrost košta.
Misliti - da. Činiti - suštinski. Strpljenje je reka - presporu pokriva žabokrečina, dok razorene obale mrze neobuzdanu divlju bujicu.
Da li se snovi ostvaruju samo usponima, ili su neophodni i ravnomerno raspoređeni padovi? Da bi se bolje osetila veličanstvenost uspona. Da bi se videlo koliko se brzo pridiže, otresa blato i ponovo postaje čovek.
#kako gore, tako dole, znaci, najvaznije je misliti, odatle krecu sve radnje, pa i ona ciniti i to ciniti , kako treba
Društveni odnosi pokreću misli. Misli pokreću činjenje. Činjenje ostvaruje zajedničke ciljeve. Zajednički ciljevi su društveni odnos.
Krug.
Naša emotivna glad ga stvara i širi. Nema li je, krug ili ne nastaje, ili postaje samo mehur sapunice.
Možda će se samo i ponositi tvojom hrabrošću.. Ko nije probao nikad nije i znao hoće li pasti ili će uspeti…
lepo si me podsetila na neke davne postove, neke davne misli i osecaje
i sad ne znam sta bih rekla
osim da je bilo i padanja i ustajanja
u podjednakim kolicinama
Padneš, pa ustaneš i otreseš prašinu. Onda pičiš dalje…
Misliš, radiš, penješ se i opet padaš, ustaješ… Mada, možda je još rano za mene da pričam o količinama…