Zatišje pred oluju (Lovac na potezu)
Posted: March 12th, 2007 | Author: venus | Filed under: Venus I |Koju muziku slusaš?
Uf…Nemoj mi nikad postaviti to pitanje. Zovi me antisluhistom, neinformisanom, neobavešetnom, neobrazovanom ali ga preskoci. Nemam odgovor na to pitanje. Ili možda imam ali je besmislen.
Evo besmislice:
Prvo muziku, jako retko slušam. Nikako ne mogu da radim i da slušam muziku. Moram da imam vreme samo za taj užitak. To je jako retko i obično se dešava noću. Drugo, ne razumem se u muzičke pravce , slusam neke pesme (obično više reči, nego ono što ih prati) koje sam pojma nemam kako i gde pokupila. Od ljudi oko mene ili sam te pesme dobila pa su mi se zato dopale. Nikako ne znam da li su to hip hop, balade, house pesme ili boga pitaj šta. Ne interesuje me. Jedino ne mogu da podnesem psihideličnu muziku, ne znam da li postoji taj pravac ali za mene je psihodelična ona muzika koja stvara nervozu, negativnu energiju i iritantna stanje. Neki histerican zvuk koji para uši.
Postoji samo jedna stvar koju radim i slušam muziku. Vožnja kola ili situacija zvana need for speed.
Ne, nije ovo stanje isčekivanja, niti prazan hod, ovo je samo zatišje pred oluju. Znaš onaj mir koji je nemir, ona tišina koja to nije, ono odlaganje koje nije čekanje. Sve iz razloga što ne znam hoće li biti tropska oluјa, taјfun, orkan, uragan. Ili će me ista ipak zaobići. Ograde (od silnih konstrukcija , izlizah ovu reč) imam, ali granice nemam, bar ih ne postavljam unapred.

Mene je skoro neko pitao to pitanje o muzici. Ne umeh da odgovorim. Ja stvarno ne znam šta slušam, obično ono što mi ponude mogu da kažem da li mi se sviđa ili ne. Drugačije ne umem da objasnim.
Da nisi ti ustvari ja? Moje drugo ja? Moja davno izgubljena sestra?
Da te ne poznajem, stvarno bih ovako pomislila. Ko god šta rekao.
@janave, drugo ja, izgubljena sestra ili ne, divno je sto te poznajem…
[…] Malopre čitam Venus, piše, između ostalog, o tome “Koju muziku slušate” i kod nje se takođe, po ko zna koji put prepoznah. Nas dve smo dobre prijateljice, i često se, jako često dešava da u istom trenutku pomislimo i kažemo potpuno istu stvar. […]
gde me nadjoste
“Ne, nije ovo stanje isčekivanja, niti prazan hod, ovo je samo zatišje pred oluju. Znaš onaj mir koji je nemir, ona tišina koja to nije, ono odlaganje koje nije čekanje. Sve iz razloga što ne znam hoće li biti tropska oluјa, taјfun, orkan, uragan.”
Naziv za takvu tisinu je “tisina koja para usi” To se obicno zna dogoditi u fazi iscekivanja ali skoro uvek kad se tasina cuje posle nje dolaze lepi trenutci.
Zar je bitno koji je muzicki pravac pesme koju slusas? Bitno je da to sto slusas dotakne neku emociju u tebi, bilo koju, da te natera da pomislis na nesto, bilo sta i bilo koga. Da ima neki smisao, samo tebi i nikom vise.
Sve dok znaš šta nećes, u podsvesti znaš i šta hoćeš…
verovatno
ali tesko podsvedsti da nadjaca svet