Istina po svaku cenu
Posted: May 1st, 2007 | Author: venus | Filed under: Venus I |Sve i da hoćete, na temu priča, emocija, ljubavi, ovih i onih, trouglova, četvorouglova, linija i krugova više ništa ne možete da mi uzmete jer više ništa i nemam…Ili kako izgubiti i ovo i ono, i prošlost i sadašnjost i budućnost za manje od 24 h.
Fer i pošteno. Sve po zaslugama. U očima jednim to se zove peti element, u očima drugim to se zove emotivna izdaja. Glavni krivac (ako se to naziva krivicom) ko bi drugi nego ja.
Kod vas ne znam kako, verovatno nikako jer postoje prećutkivanja, bežanja, linije manjeg otpora, obmanjivanja, sagledavanje situacije (pogotovo ako su vam merila da se zapravo ništa i nije desilo) i odluke da je ovo vredno a ono nije i tako hrabro i racionalno pregaziti i uspeti u životu. Kod mene lako i jednostavno. Istinom.
Izgubiti…
Vama svaka čast,što ste odrasli i naučili da živite i umete da se u životu izborite za ono što vas čini srečnim
a i meni isto što se nisam izborila za to što mi je potrebo i što sam osim sebe povredila i mnoge druge..
Kad bi mogla da ogrnem crni plašt da njime sakrijem svoju tugu, da ublažim svaku reč, emociju …Kad bi mogla da spavam danima i mesecima, da zvezadama sakrijem bol, svoju i tudju, kad bih mogla da prihvatim neprihvatljivo, da dodirnem nedodirljivo, da obrišem zelje, da promenim stanja, da pokidam veze, da zaboravim, kad bih mogla sve bih to odjednom, možda bi mi bilo malo lakše….ali ne mogu…
Hvala tebi što si čitao i ćutao, što me nisi zaustavljao, što nisi hteo da staneš na put onome što me ispunjava i tera da pišem, što si me pustio da odem, ako sam već tako krenula i otišla predaleko…ali znam da nemaš ništa od tog hvala ni ti ni ja…i razumem zašto ideš …
Hvala Tebi što si me naterao da shvatim da ipak postojim, što si stvorio želje, nadanja, priče, onda kad bila gotovo sigurna da ih više nemam, onda kad više nisam imala motivaciju ni za danas ni za sutra, što si potvrdio da postojim na ovaj ili onaj način…za ostatak priče ti ne mogu reći hvala jer taj ostatak trenutno unesrećuje i tebe i mene i koliko će to trenutno trajati ne znam…
I da, ako vam je neko nekad rekao da ja u životu dobijem sve što želim, pa shodno tome nikad ne gubim, lagao vas je….I ako vam je iko ikad rekao da sam nekome ovakva kakva sam potrebna, opet vas je lagao…i da ako mislite da je ovde kraj…nije…ali ostatak nije za ovaj post…
Ne vrednuj zivot po tome koliko puta udahnes vazduh, vec koliko ti puta zastane dah. Ne sanjaj zivot, zivi snove!!!
Neke od tvojih postova shvaticu tek za otprilike 2 godine… Ali ono sto znam reci cu bez kompromisa, makar me smatrali lazovom: Nekom jesi potrebna, bas tako komplikovana kakva jesi.
Ako bas hoces, eto, tvoji tekstovi su potrebni jednom devetnaestogodisnjaku koji redovno prati ono sto pises.
Drago mi je da ona “odjava” nije bila odjava sa bloga. . .
A sto se ovog teksta tice, svi usponi i psdovi nas nauce necemu. Neke od tih pouka shvatimo ranije, neke kasnije, neke nikad. . .ali, sve se desava s razlogom, barem ja u to verujem. A verujem i u onu staru narodnu da posle svake kise, zasija sunce. ..
Drzi se, mala.
Shuca what happened buddy? Did you find your soulmate or what?