Pepeljuga
Prošla je ponoć. Cipelicu sam izgubila. Krila sam tu jednu bosu nogu ispod stola, da je on ne vidi. Bundevu gurala onom drugom nogom. Haljinu nisam ni imala. Ni pre, ni posle ponoći. Nije bila u toj čaroliji. Farmerke su ipak jedino u čemu sam večeras mogla da dišem. Klub je bio polu mracan. Zagušljiv. Zgužvan. Polujeftin, maltene. Već vidjeno.
Pričao je. Smeškao se u tom polumraku i ni obrise mu ni sam videla. Nisam videla boju njegovih očiju. Kakve li su. Nisam čula boju njegovog glasa. Nadam se da nije hrapav i puknut. Oči mu videla nisam od prokletlog polumraka. Predaleko je bio. Glas se jedva nazirao od muzike. Pričao je i smejao se. Pokušavao da odgovori na moja prekjučerašnja pitanja. Promašio temu, ali samouvereno nastavljao dalje.
Grlo je me je peklo. Hebeni virusi opet haraju gradom. No, to me nije sprečilo da u sebe saspem dve čaše ledene coca cole. On je pio neki alkohol, čudne boje, groznog mirisa. No , ne volim alkohol pa ovo ne primajte zdravo za gotovo. Ništa nije apsolutno tačno ni istinito sve zavisi od ličnog opažanja.
Pričala sam i ja. Nije da nisam. Nije ni da je tek da nešto kažem. Trudila sam se da se ne upetljam u svoje šarene zavrzame.
Ne razmišljajući u pola teksta rekoh mu:
“Dušo…”
Nije se zbunio.
Pokušah da se opravam.
“Ne primaj, to k srcu, meni je to kao uzrečica”
“Jok ti ces”, samo je odgovorio i nastavio u svom zamišlljenom pravcu, svoju priču iz nehata.
Počela sam da da se okrećem, prebacujem jednu nogu preko druge. Pa opet. Htela sam da pobegnem u skladu sa naslovom ali sam ipak ostala da sedim. Toplo ~hladno. Čini mi se da sam od ovog virusa i temperaturu neku savatala, hebem li ga.
Pogledala sam ga, a videla nisam, uzdahnula i krenula da mu kažem, morala sam. Bolje sad nego posle.
Nemoj mi prilčati priče koje si drugima već rekao. Ispričaj mi one koje nikome nisi smeo. Nemoj mi otkriti kakav si, dozvoli da to sama uradim. Nemoj koristiti igre koje si već igrao. Igraj onu koju do sad nisi ni pokušao, makar me zbog iste potroši brže nego sve ostale.
Krenula ali nisam rekla, zašto bih, ionako se hvalio da ume da čita misli…
“Pepeljuga”