Jedno celo
Posted: March 14th, 2008 | Author: laluve | Filed under: Based on true life experience |Taj mir koji nadolazi u talasima, šušteći, ponirući, obavijajući me…
Taj osećaj koji ostavlja osmeh na licu i komentare prolaznika, sijaš, danas…
Taj spokoj koji guši moju potrebu za pitanjima…
To rešenje sa samom sobom…
Ta nada koja je sigurna i koliko god da je neizvesna izvesno donosi…
Te tri boje u horizontalnom nizu, crno, crveno, žuto…
Ta želja u trenutku, ni iz čega, za svakim pedljom tvoje kože…
Ta čelična sigurnost, bez validnih argumenata, da neko sutra donosi ono što čekam…
Ta snaga koja se podigla zajedno sa muljem sa dna duše, usled udarca rebrima u oštro tvrdo drvo stola pri padu na ledja…
To zvučno, šuštvo od nekud odbeglo koje me probudi i vrati iz melanholičnih lutanja…
To pritajeno, moćno ćutanje, posle frke, koje stvara veru da je ipak, To nesalomivo…
Da li su svi redovi kojima pokušavam to da opišem ovako besmisleno, nedorečeno neshvatljivi?
I baš me briga kako se to zove…noćas, neću misliti o tome….
Opet ja prvi da ostavim komentar.
Al’ ga nemam. Verovatno zato sto sam malopre ustao pa ne mogu da po’vatam sve konce u tekstu.
sijas, danas
…zvuci kao ono nesto savrseno bez reci, kao dah na dlanu…kao daleko sutra…
Nije važno kako se to zove, iako nam je imenovanje potrebno. Važno je da li poseduješ, iako mislim da se ne radi o posedovanju.
Dobro jutro, I2U
tajo, desava se i meni. cisto da se ne ugusim od onih drugih osecaja.
AE, zvuci, tako se i oseca…dal’ je daleko, ne znam
moze bit’ da nije
M. jes’ nezgodna ta rec posedovanje. i uvek tesko primenjiva.
Jel sva rebra na broju ?
al je lepo kad je celo! a?
deda, na broju, ali sam dve noci pila brufen da bih spavala
hvala na pitanju
ominotago, lepo da, da ne budu samo cetvrtine
jest, ko jo voli četvrtine, pa još i nekoliko odjednom?! kekeke
bolje cetvrtine od osmina. seckanje u beskraj me nervira heh
mada, iskreno (a kako drugacije, haha) ovih dana me sve nervira
Lepo, lepo, lirski, nadahnuto i spontano
Vladislave, hvala. Lepo je cuti pohvale od tebe.