Bez stila, seljački i glupavo. Kao da je nekad bilo drugačije.
Umorno, dezorjentisano i blesavo. Bez teatralnosti i ikakve želje da od ovoga ispadne pričamtipriču.
Ko je pročitao, pročitao.
Ko je razumeo, razumeo.
Ko se oglasio, oglasio se.
Ko je odustao, davno odustao.
A i bio je sklon tome…
Što sam imala da kažem, rekla. Moguće i više od toga.
I od mene, […]
Ma! Šta je tebi?
Ne znaš, a znaš. Govoriš, a ne govoriš. To je igra koju stalno ponavljam. Svaka nova je supstitucija za prethodnu.
Stvorena iz čežnje da bude bolja, veća, jača od svake prethodne.
Ona razbija ambivalntnost na milion sitnih komadića i sumorni fatalizam pretvara u metafizičko ozarenje. Izbriše malaksalost, obamrlost i dosadu.
Kad prepoznaš kreneš. Nadjes […]
Sutra ću prestati da pušim
i sanjam,
zaboraviću i objasniću
umesiću i postaviti
i ono što je meni očigledno
postaće i tebi.
Odgovor na pitanje čemu služi srce
biće:
služi
da lupeta kad trčiš dok hodaš,
da preskače dok govoriš što ne moraš,
da stane kad radiš što ne smeš.
No, ti ćeš drsko i samouvereno, sajlama i mašnicama uviti sve umešeno
te će tvoje očigledno postati moje
i […]