Etaloni i šabloni
Najcrnje mi je kad u nekoj glupači prepoznam sebe.
Pa, ovog puta, baš i nisi morala.
Nisam.
A htela si?
Mmmm, htela. Toliko je neopevano očajna, zagubljena i zaljubljena u bogapitajšta da sam počela samu sebe da žalim, ono kao ljupka solidarnost sa celim ženskim rodom.
Hej, Gospodjo sveznalice, bolje da si otišli na masažu ili kod frizera, nego što si to uradila. Danas si definicija za smorenost. Prava dirljiva slika. Teatralnost na delu. Ajd mani me se sad. Radim.
Hukćem. Da li me čuješ kako hukćem? Baš me briga što radiš. Bah.
Čujem. Ne brini, nema povratka. Nikad nema povratka. Kad se stvari ponove, postanu dosadne ili razočaraju. Ajd kao izaberi sutra neki drugi slučajni raspored i ne vraćaj izmišljene emocionalne dugove, celom svetu. Biće svima lakše.
Ma, da. Biće svima lakše ako ti ne budeš, baš uvek, dokazivao svoju genijalnost, staloženost i smirenost na mojim mukama.
Dobro. Onda hukći i dalje. Sama sa sobom. U mukama. Ja odoh da vozom bajs.
…
“Etaloni i šabloni”