Bez granica S Nepopravljivo Laži i koještarije Based on true life experience Life goes on.... Venus II Venus I

"Sve što želim da znam jeste kako je Bog stvorio univerzum. Sve ostalo su minorni detalji" A.A.

Reality check

Posted: May 5th, 2007 | Author: venus | Filed under: Venus I | 2 Comments »

Spuštanje na zemlju, očaranost~razočaranost (deo drugi), nazovite kako god hoćete…

Ja sam patetičar, poeta, ranjivo dete sa mnogo godina, verujem u bajke, iskrenosti, ljude, priče, oblake, reči. Pusto žensko. Ja sam sanjar ali onaj koji ume da se budi. Budim se teško i bolno, sa velikom prazninom, ranjena, sa slomljenim srcem i izgubljenom dušom, ali eto ipak se budim..
Ili kad pokušate ctrl plus alt plus delete, pa ne ide, pa onda još jednom pa ne ide, jer negde vam je taj folder zaglavio tamo gde nikada nije smeo…Pa onda format c dve tačke…pa ako i onda u crnini praznog diska osetite istu bol kao i pre toga, onda budite sigurni i verujete da je vreme za pravo budjenje…i nema veze što plačete danima što se smejete na silu, što se osećate kao budala preverani i iznevereni, a zapravo ste i vi izneverili i prevarili pokušavajući da budete ono što jeste, i zapravo ste i vi razočarali nekog kako bi bili iskreni prema sebi..Nema veze, to tako ide i to tako mora..i ako ne prodje danas, sutra, za nedelju ili kad…..mora da prodje…
Ostaće činjenica da sam bila spremna podneti optužbe za emotivnu izdaju i bila spremna da izgubim sve kako ne bih izneverila sebe…i tako ću ja sama sa sobom nekako već moći dalje…da i grizla me je savest, za one koji znaju šta to znači.
A inače, ima ljudi i ljudi, ima kukavica i hrabrih, ima sitnih duša i onih drugih (ne, ne prozivajte se preko reda, prozvaću vas ja kad za to dodje vreme). Ima ljubavi i ljubavi, zaljubljenosti ima i očaranosti, ima iluzija ima i stvarnosti. U jedno budite sigurni: kad i ako ikad, doživite da je nekom uprkos povredjenosti i boli, bude važnija vaša sreća i ispunjenje onog što vas čini srećnim i kad budete u stanju da onoga koga volite pustite da ide jer želi da ide, onda znajte da to zaista ljubav jeste, ona nesebična ona koja se teško ili nikako nalazi i uvek se upitajte dal ste je bili i vredni ili da li je taj neko bio vredan iste.
E sad, ja znam da moram da odgovorim na ono pitanje, kako je moguće voleti dvojicu u isto vreme, jer se zna da je moje srce nedeljivo i šta je tu bila prava ljubav a šta nije i da li je i kako moguce da su obe krive ili obe prave i da li se to meri, seče i tako objašnjava.

Onda, ovako: svako srce ima dve pretkomore i dve komore, i kroz svako prolazi i venska i arterijska krv. Svako je kako treba i radi kako treba ako i ima i sistolu i dijastolu. A ako nekad i u neke vreme, to srce krene da drhti da zastaje, da stoji u grlu, da vas obara, da ne znate koji lek i koje vreme treba da popijete. Ne znate i da li vam lek uopšte treba. Ne bojte se nije u pitanju zakrčenje aorte, samo je haosu od emocije. I nemojte pokušavati da taj haos od emocija reštie glavom, jer srce je poprečno prugasti mišić i nekad otkaže, bez obzira što vaša glava misli drugačije i želi drugačije…I ne nema krivih i pravih ljubavi. Samo ima ili jeste ili nije. I to je jedini odgovor.
I da naravno, zašto bi se ovaj post zvao ovako, ako sam zakuvala, zamuvala, uključila i šemu krvotoka i drhtala od emocija i svega…I gde je to exsplicitno realno objašnjenje o mentalnom sklopu, karakteru , ponašanju i ostalim epitetima aktera ove čuvene priče.

Pa tu je.Ko ume da čita taj se snašao već…a i za one koji su zaboravili, ova priča je prestala da bude samo priča , postala je realnost, pa ona onda ima i svoje repove u realnosti koji svako umeju da budu i surovi, i jeftini i veliki i mali i ovakvi i onakvi. A ima naravno i deo onoga što ja ne znam…i ne umem da objasnim, pa kad naučim ja se javim…


Slušam a ne čujem…

Posted: May 2nd, 2007 | Author: venus | Filed under: Venus I | 3 Comments »

Slušam je više od mesec dana…i ne registrujem…mnogo puta dnevno..i ne shvatam da čujem samo sebe i nikog više…da vidim samo svoje misli i osećaje i ništa više…a puštena da je čujem više od 1000 puta…

Say It Right
In the day
In the night
Say it right
Say it all
You either got it
Or you don’t

You either stand or you fall
When your will is broken
When it slips from your hand
When there’s no time for joking
There’s a hole in the plan

Oh you don’t mean nothing at all to me
No you don’t mean nothing at all to me
Do you got what it takes to set me free
Oh you could mean everything to me

I can’t say that I’m not lost and at fault
I can’t say that I don’t love the light and the dark
I can’t say that I don’t know that I am alive
And all of what I feel I could show
You tonite you tonite

From my hands I could give you
Something that I made
From my mouth I could sing you another brick that I laid
From my body I could show you a place God knows
You should know the space is holy
Do you really want to go?

edit: upalite zvucnike…


Istina po svaku cenu

Posted: May 1st, 2007 | Author: venus | Filed under: Venus I | 4 Comments »

Sve i da hoćete, na temu priča, emocija, ljubavi, ovih i onih, trouglova, četvorouglova, linija i krugova više ništa ne možete da mi uzmete jer više ništa i nemam…Ili kako izgubiti i ovo i ono, i prošlost i sadašnjost i budućnost za manje od 24 h.
Fer i pošteno. Sve po zaslugama. U očima jednim to se zove peti element, u očima drugim to se zove emotivna izdaja. Glavni krivac (ako se to naziva krivicom) ko bi drugi nego ja.
Kod vas ne znam kako, verovatno nikako jer postoje prećutkivanja, bežanja, linije manjeg otpora, obmanjivanja, sagledavanje situacije (pogotovo ako su vam merila da se zapravo ništa i nije desilo) i odluke da je ovo vredno a ono nije i tako hrabro i racionalno pregaziti i uspeti u životu. Kod mene lako i jednostavno. Istinom.

Izgubiti…
Vama svaka čast,što ste odrasli i naučili da živite i umete da se u životu izborite za ono što vas čini srečnim
a i meni isto što se nisam izborila za to što mi je potrebo i što sam osim sebe povredila i mnoge druge..

Kad bi mogla da ogrnem crni plašt da njime sakrijem svoju tugu, da ublažim svaku reč, emociju …Kad bi mogla da spavam danima i mesecima, da zvezadama sakrijem bol, svoju i tudju, kad bih mogla da prihvatim neprihvatljivo, da dodirnem nedodirljivo, da obrišem zelje, da promenim stanja, da pokidam veze, da zaboravim, kad bih mogla sve bih to odjednom, možda bi mi bilo malo lakše….ali ne mogu…

Hvala tebi što si čitao i ćutao, što me nisi zaustavljao, što nisi hteo da staneš na put onome što me ispunjava i tera da pišem, što si me pustio da odem, ako sam već tako krenula i otišla predaleko…ali znam da nemaš ništa od tog hvala ni ti ni ja…i razumem zašto ideš …
Hvala Tebi što si me naterao da shvatim da ipak postojim, što si stvorio želje, nadanja, priče, onda kad bila gotovo sigurna da ih više nemam, onda kad više nisam imala motivaciju ni za danas ni za sutra, što si potvrdio da postojim na ovaj ili onaj način…za ostatak priče ti ne mogu reći hvala jer taj ostatak trenutno unesrećuje i tebe i mene i koliko će to trenutno trajati ne znam…
I da, ako vam je neko nekad rekao da ja u životu dobijem sve što želim, pa shodno tome nikad ne gubim, lagao vas je….I ako vam je iko ikad rekao da sam nekome ovakva kakva sam potrebna, opet vas je lagao…i da ako mislite da je ovde kraj…nije…ali ostatak nije za ovaj post…