Blogopedija
Povodom Jesenjeg salona knjiga i medija “Od Gutenberga do bajta” koji se održava u Novom Sadu od 9. do 17. novembra u organizaciji Poslovnog udruženja izdavača i knjižara Vojvodine i manifestacije BlogOpen objavljen je konkurs za post koji će biti štampan u zbirci Blogopedija. Zbirku će Poslovno udruženje izdavača i knjižara Vojvodine objaviti kao promotivnu publikaciju Salona i jesenjeg BlogOpena.
Postovi su izabrani, Blogopedija se štampa i u njoj će biti i moja tri teksta. Nisam odolela, na konkurs sam poslala svoje postove, svesna da ću time dobiti prve prave kritike…i sad se pitam zašto.
Počela sam da pisem blog pre par meseci, neposredno posle povratka iz Amerike. U početku anonimno, da niko ne prepozna da je blog moj, iako sam na internetu i u blogerskim krugovima imala puno virtuelnih i realnih prijatelje. Ta podela na virtuelne i realne, je inače ortodoksna glupost, ali je nekako opšte prihvaćena. Kod mene to obično ide ovako: ukoliko je upoznavanje virtuleno, što brže, koliko je to moguće jer ume da obude ograničeno velikim i ne tako lako premostivim udaljenostima, ako neke komunikacije miriše na prijateljsto ostvarim ih u svom realnom zivotu. U suprotnom bih postala podvojena ličnost. Psiho. Podelila svoj zivot na in vivo i in vitro i nestala izmedju tih podela.
Počela sam, pisala i još uvek to radim. Trebalo mi je priznanje? Saznanje da neko čita i da će to što čita stvoriti emociju, reakciju, razmišljenje? Dal’ pišemo blogove zato što su nam potrebni čitaoci? Zato da bi se neko projektovao ili pronašao u našim iskustvima ili imaginacijama? Da bi samopromovisali sebe, svoju književni, IT ili neki drugi rad? Da bi pronašli istomišljenike, prijatelje, ljubavi, srodne duse?
Da bi saopštili svetu ono sto mislimo i iskoristili blog kao medij i pandam televiziji novinama i to sve u idelanim uslovima bez cenzure?
Saglasna sam sa svim pomenutim i ne pomenutim razlozima svako ima svoje i ne bih da sudim o istim, pod uslovom da se zadovolje osnovni kriterijumi kreativnosti, pismenosti i originalnosti.
Još samo da se saglasim sama sa sobom i u seriji svojih traganja i varijabli pronadjem zašto ja to radim, pa se javim.
OK. Možda i ne znaš zašto pišeš. Mnogi sebi stalno postavljaju to pitanje. Ja ću ti reći šta mislim, iako ne tražiš, i ne znam koliko ti je važno moje mišljenje.
Čitam tvoj blog od prvog posta i često se vraćam da “utvrdim gradivo”. Pišeš odlično.
Drago mi je što si dobila potvrdu koja ti je bila potrebna.
pises zato sto ne pevas u bendu u nekom klubu u nekom gradu, jel da?
a , sta kazes sto je razlog 
Pisemo blogove jer smo potrebni sami sebi kao rezultat hronicnog nedostatka svoje licnosti i svoje proslosti,samoanaliza je najmocniji alat, a nema bezbolnijeg nacina da sami sebe uspijemo ili probudimo jer znamo kakva nam je doza potrebna i kako da nju primimo….mozda ovaj blog nece oslepiti kralicu ali nosi iskru zivota koja sveti i oslepljuje i ono najotpornije slepilo od njene jacine…..ali tu smo mi, slucajni, namerni i sudbinski putnici koji uzivamo sa siroko otvorenim ocima i gutamo sa otvorenim ustima zivot koji u nas ulazi preko par reci i stvara jednu divnu kompoziciju koja evo jos vozi i prolazi kroz moj zivot……..ipak ne drznem se da pronadjem pravi razlog tvoje kreacije i tvog traganja prema novom zivotu ili staroj proslosti….to zadovoljstvo prepustam tebi da i ti malo uzivas u potragu po prave odgovore……….
Samo nastavi.Vredi.
Ah to priznanje! Ubica originalnosti i podstrekivač.
nemam pojma zašto pišem…valjda moram.
Čestitke i tebi.
Ti barem mozes da kazes da ,,pises,,. Sta ja da kazem, a pride i moja jedna pesmica usla u Zbornik.
Umesto da budem srecan kao sto i jesam, ja moram da se branim od saljivdjija kako se i meni eto desilo nesto , kao eto ja sam napisao pesmu.
A kao potvrdu tvog pisanja je , osim tri price u Zborniku, puno lepih komentara onih koji te citaju. Pisi i uzivaj u onome sto radis.
#Suske, mozda i ne znam je taman kako treba receno.
#Lermontov, ako imam hronican nedostatak licnosti odoh odmah da se ubijem :-))))
#Ominotago, jos da pocnem da pevam pa da rasteram i ono malo pravih prijatelja koje imam.
#Elektra, tnx
#pdtur, bas se pitam ovih dana da l’ (ovo da l’ uvek pogresno napisem :-)))) je stvarno ubica?
#whisper, moram, mada to moranje je neka sila unutra, ne znam da je na nivou moram da jedem i da pijem vodu
#deda, drago mi je sto smo ‘izdati’ u istoj zbirci
OK ako ti izvodis tu nesto s pevanjem ti onda otvaraj usta, a ja cu da pevam
K.O.?